Medicina i zdravlje

Crveno tržište

Kada bi bilo dovoljno organa, ilegalna transplantacija ne bi mogla opstati. U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nagađaju da je zadovoljeno tek 10 posto globalnih potreba za transplantacijama organa. S obzirom da su „ponuda“ i „potražnja“ u nesrazmjernom odnosu, logično je  da buja ilegalna trgovina. U  Kini se dila rožnicama, srcem, jetrima, bubregom i kožom. Na Filipinima najviše prodaju bubrege i jetra, u Pakistanu jetra i rožnice, iz Rusije dolazi najviše donatorica jajašaca, Indija je poznata po trgovini bubrezima, krvlju i kao najveći dobavljač kostura u svijetu…

Svaki organ, naravno ima i svoju cijenu, a ona opet varira od tržišta do tržišta, pa tako primjerice jedan bubreg u Indiji košta 15.000 dolara, u Kini 62.000 a u SAD-u 262.000 dolara. Cijeli kostur košta 3.193 dolara, koža 10 dolara za 2.5 četvorna centimetra. Ilegalna cijena jetre je 157.000, a legalna 557.100 dolara. Srce pak legalno košta 997.700, dok ilegalno iznosi 119.000 dolara. Oči: 1525 dolara, skalp: 607 dolara, lubanja sa zubima: 1200, rame: 500, koronarna arterija: 1.525, želudac: 508 dolara, rožnica: 24.400 dolara, krv: u Indiji 25 a u SAD-u 337 dolara za pola litre…

Američki istraživački novinar Scott Carney u knjizi „Red market“  (Crveno tržište) opisuje podzemni put nekog organa od jednog do drugog tijela, gdje pacijent najčešće angažira brokera da mu pronađe donatora, organizira pretrage i nađe bolnicu gdje će se izvršiti presađivanje. Kroz njegovu knjigu prolaze kojekakvi trgovci ljudskom mukom, provlačeći se kroz porozne međunarodne zakone, a širenje posla mogu zahvaliti napretku medicine jer je presađivanje sve jednostavnije, rizik sve manji, a troškovi podnošljiviji i za višu srednju klasu, što povećava potražnju. On dokazuje da stara američka urbana legenda, po kojoj se nesretnik probudi u kupaonici nekog hotela Las Vegasa bez bubrega, doista postoji.

Negdje prema kraju knjige autor priznaje da je kriminalna i neetička trgovina životom i smrti  daleko manja od legalnog i priznatog doniranja, ali naglašava da crveno tržište u povijesti nikada nije bilo toliko rašireno i profitabilno kao u današnjem svijetu. No, ono što smatra osnovnim problemom je dehumanizacija nabavnog lanca:  „Šest godina sam istraživao crveno tržište u Južnoj Aziji, Europi i SAD i u svakom pojedinačnom slučaju zaprepastilo me koliko ljudi, kupujući djelić nekog drugog ljudskog bića, nisu svjesni toga što se sve moralo dogoditi da dođu do njega.“

2 thoughts on “Crveno tržište

  1. Vise filmova sam gledala na ovu temu i niti jednom nisam posumnjala da su dobrim delom radjeni na osnovu stvarnih podataka. Neke filmove sam gledala cak i po vise puta jer mislim da se iz njih dosta moze nauciti u smislu dobrog promisljanja gde idemo, sta radimo, kome verujemo, sta se sve desava, a sto nama deluje tako daleko.

    P.S. Samo nekoliko tekstova sam, za sad, procitala, ali vidim da ovde obradjujete neke vrlo bitne teme o kojima se i te kako treba govoriti :OK:.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s