Politika i društvo / Porodica

Tvornice novorođenčadi

Nagli pad nataliteta i porast potrošačkog mentaliteta glavni su uzrok porasta trgovine bebama u svijetu. Sve je više parova koji žarko žele postati roditelji, a kojima pokušaji umjetne oplodnje ili pak proces posvajanja nisu rezultirali uspjehom. Oni se u posljednje vrijeme okreću rješenju surogat majčinstva, no to itekako skupo plaćaju… Novorođenčad su ilegalna roba, „zlatna vekna“, kako kažu trgovci bebama, i imaju visoku cijenu koja  na crnom tržištu doseže  15 -20.000 eura.

Indija je komercijalno surogatstvo legalizirala 2002. godine, pa je do danas ta industrija dosegla vrijednost od pola milijarde dolara. Za surogat majku u toj zemlji par bi prvo trebao platiti 800 eura  za ulazak u proceduru, a taj novac u slučaju odustajanja nije moguće dobiti natrag. Za postupak oplođivanja treba platiti više od 2.000 eura, i taj se novac također ne vraća. Ako je oplodnja uspjela i kod surogat majke se potvrdi trudnoća, u roku od sedam dana treba platiti gotovo 7.000 eura. Ako žena pobaci u prvom ili drugom tromjesečju ne treba plaćati iznos kompletne trudnoće, no ako pobaci u trećem tromjesečju, dužni ste platiti sve.

Kad žene ostanu trudne, običnu budu smještene u istu kuću koje mnogi zbog toga zovu „tvornicom beba“. Po 10 ih je smješteno u sobi, redovito dobijaju hranu i vitamine, a zabranjeno im je da imaju seksualne odnose sa suprugom. Za sam smještaj surogata potrebno je doplatiti još 1.500 eura.  Također, unutar sedam dana od potvrde trudnoće trebat će iskeširati još 800 eura za medicinsku brigu o trudnici, poput ultrazvuka, a isti iznos platit ćete bolnici koja će eventualno morati operirati trudnicu zbog višeplodne trudnoće. Taj će novac biti vraćen u slučaju da za operacijom nema potrebe. Ako je trudnoća protekla kako treba, za troškove poroda plaća se još 1.500 eura, a u slučaju smrti rodilje par mora jednokratno uplatiti više od 15.000 njezinoj obitelji.

Indijci su se pobrinuli i za moguće pravne komplikacije: na usluzi vam je menadžer koji može pomoći oko izrade putovnice za dijete, viza i slično, a u slučaju da matična zemlja roditelja ne priznaje da je dijete njihovo, može se platiti DNK test koji košta oko 1.500 eura. Postupak je omogućen i homoseksualnim parovima, pa sada čak 40 posto klijenata čine upravo oni.

U zemljama u kojima nije legalizirano surogat majčinstvo tvornice beba nerijetko se kriju iza humanitarnih udruga. Takav primjer je nigerijska naklada Cross, koja je nudila  pomoć tinejdžericama suočenim s neželjenom trudnoćom. Mlade majke silom su odvođene na zabačena imanja, gdje su držane pod ključem do poroda i bile prisiljavane prodati tek rođenu djecu. Za dječake su im plaćali oko 150 eura, dok za djevojčice nešto manje – 120 eura. Do konačnog „odredišta“ cijena novorođenčeta iznosila je cca 5.000 eura, a nerijetko su bila prodavana lokalnim vračevima za potrebe vještičjih rituala u kojima se to isto novorođenče lišava života da bi se osnažila magična moć amajlija.

One thought on “Tvornice novorođenčadi

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s