Aktuelnosti / Ljudi i događaji

Život u kavezu

Čitam danas po medijima informaciju kakav je život u Hongkongu za siromašne. Žive u kavezima veličine 1.5 kvadratnog metra za koje moraju plaćati najam. Kavezi su smješteni u veće stanove u radničkoj četvrti Zapadni Kowloon i dom su za čak 100.000 ljudi. U svakom od stanova postoje tek dva zahoda koji stanovnici dijele s ostalima, od kojih su većina stariji muškarci. Kuhinje nema, osim male sobe u kojoj je samo sudoper. Odjeću peru u kantama, a umjesto na madracima spavaju na tankim podlogama poput linoleuma ili prostirki od bambusa.  I za te „vrhunske“ uvjete življenja mjesečno moraju iskeširati 167 američkih dolara.

Ovi u Hongkongu makar kaveze imaju, šta je s našim, domaćim siročićima? Zaslužuju li oni kaveze namjesto kartonskih kutija? Bijesna sam. Dok jedni više od preseransa ne znaju šta bi, drugi se bore za svaku sekundu preživljavanja. Nervira me ovaj svijet, nervira me egoizam, nervira me linija nižeg otpora, nervira me slijeganje ramenima i prihvaćanje „tako to mora biti“. Ne mora biti!

Ne treba nam priča o Hongkongu da bismo bili svjesni siromaštva u koje sve više tonemo, dovoljno je osvrnuti se i vidjeti sve te ljude koji kilometrima dnevno pješače u lovu na plastične boce, u lovu na fetu kruha. Koliko li je tek onih koji će uskoro gmizati ulicama kopajući po smeću?

Bitno da nam vlada poručuje: „Pipl mast trast as!“

6 thoughts on “Život u kavezu

  1. Strasno je ovo sto se desava u Hong Kongu. Zaista za nevericu.. Kad ljudi tako zive uopste me ne cudi da se vrlo slicno odnosimo i prema zivotinjama (tema slicna je prici o kavezima).

    A za ovo sto te nervira… Godinama razmisljam o slicnim stvarima i kad god pokusam pokrenuti reakciju protiv necega sto nije u redu i ne treba kao takvo da egzistira, dobijem (uslovno) gore reakcije od sleganja ramenima (ne tice me se ja nisam licno pogodjen; necu da se mesam ima ko ce to da resava; podmecu se drugi da se glodju za zajednicke interese u kojima ce uzivati i oni koji u bitku nisu hteli ici; e necu ja dok se ne ukljuci i onaj Pera, to se njega jos vise dotice nego mene i td, i td…). Siroka paleta ne samo neznanja, utucenosti, osecanja besmislenosti (sto je fakat da postoji i da nas „ubija“) vec i bezobrazluka, licemerja, pokvarenosti, sebicnosti… A da ne pricam kako se prodje kad uspemo pokrenuti promenu za pravu stvar. Naravno, ne zalim posledice ako je pravi cilj u pitanju, ali do tog pravog cilja sve manje se ima s kime doci.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s