Misticizam i okultizam

Nekome iscjeljenje a nekome smrt

U prošlosti se vjerovalo da je religija prizivanje, a magija prisiljavanje bogova. Na višim nivoima europske magije – koja potječe iz vremena Sumera, Babilona i Egipta – čarobnjaci su nastojali da prisile Više sile da im dozvole kontrolu nad dušama kako bi mogli povećati osobnu moć ili pojačati svoju transcendentalnu mudrost.

 Postoji mnogo vrsta ritualne magije. Svaka ima svoju tehniku. Datum i vrijeme za ceremonije određuje se u skladu sa tradicionalnim zakonima astrologije i prema tradicionalnim učenjima o pogodnim i nepogodnim danima. Magijski rituali koji imaju za cilj povećanja nečega (kao što je postizanje materijalnog blagostanja, znanja ili moći) obavljaju se za vrijeme faze rasta Mjeseca. Čini (kao što je iscjeljenje neke bolesti koje ce uslijediti kada se u organizmu smanji broj bolesnih ćelija), obavljaju se u vrijeme kada Mjesec blijedi i postaje sve manje vidljiv. Ipak, najvažniji magijski rituali tradicionalno se obavljaju u vrijeme mladog i punog mjeseca.

Razni tradicionalni afrički duhovni iscjelitelji postaju sve popularniji u Velikoj Britaniji. Prema službenim podacima, kroz lance trgovine ljudima u zadnje četiri godine u Veliku Britaniju dopremljeno je najmanje 400 otete djece iz Afrike.  Većina afričkih vračeva stacioniranih u Londonu i drugim engleskim gradovima radi s travama i sličnim sastojcima, koje kombiniraju s molitvama u „ritualima za promjenu života“. No neki nude i obrede s ljudskom krvi, koja prema nekim afričkim vjerovanjima (tzv. juju) ima čudesne moći. Stravični obredi uključuju žrtvovanje i sakaćenje djece u uvjerenju da se tim ritualima može obogatiti. Jedna od metoda koje se spominju je i zakapanje žive djece u temelje kuće.

Uganda je jedna od ključnih zemalja u krijumčarenju afričke djece. Tamo su se u zadnje četiri godine reaktualizirali juju obredi i nestalo je oko devet tisuća maloljetnika. Prema policijskim podacima, u 2008. i 2009. godini istraživalo se 54 slučaja ritualnih ubojstava maloljetnika. No britanske humanitarne udruge kritiziraju rad ugandanske policije tvrdeći da je stvarna brojka bliža tisući, nego stotini.

BBC-jev novinar u Ugandi se predstavljao kao trgovac ljudima koji traži dobavljača i relativno lako se upoznao s čovjekom po imenu Yunus Kabul, koji mu je pred skrivenom kamerom u više sastanaka ispričao da nabavlja djecu za vještičje doktore u zemlji i za inozemstvo. Objasnio je da se djecu može nabaviti i legalnim putem – ‘odlaskom k obitelji’ i otmicom. Tražio je 15.600 dolara po djetetu.

BBC-eva istraga ljudskih žrtvovanja u Ugandi došla je do dokaza da su ritualna ubojstva djece češća nego što vlasti pretpostavljaju. Zločini se dovode u vezu sa sve većim rastom blagostanja i razvojem, te vjerovanjem kako vradžbine mogu pomoći ljudima da se brzo obogate.

˝Klijenti često otimaju djecu. Donose mi srce i krv kako bi ih žrtvovao duhovima. Donose ih u malim posudama te ih smještaju ispod drveta iz kojeg dopiru glasovi duhova. U prosjeku mi donose žrtvu tri puta tjedno˝ – riječi su jednog vrača. Dodao je kako mu plaćaju 500.000 ugandskih šilinga (oko 1.600 kuna) za konzultacije, no većina novca odlazi njegovom šefu, koji vodi nacionalnu mrežu vračeva.

Istraživati sferu kriminala vezanog uz ‘juju’ opisuje se kao kompliciran posao, jer se ljudi boje govoriti u strahu od uroka i drugih tabua vezanih uz tradicionalna afrička vjerovanja i praznovjerja. I djeca koja su pretrpjela jezive torture i zastrašivanja boje se govoriti u strahu od proklestva i zlih ljudi koji su ih držali u zatočeništvu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s