Medicina i zdravlje

Tko je tvorac AIDS-a?

Nedavno su mnogi Amerikanci bili iznenađeni emitiranjem video spotova,  propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila sidu, kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju.

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo. Naravno, ovo je priča koja je prezentirana ljudskoj populaciji diljem Svijeta.

Ako je to tako kako navode postavlja se čitav niz pitanja:

 Zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Zašto je u SAD-u  prvi put otkrivena među bijelim homoseksualcima, a ne i kod crnih ..?

Zašto se prvi slučajevi HIV virusa nisu vidjeli među Amerikancima azijskog porijekla, ili Indijanaca ..?

Zašto nije bilo slučajeva kod žena?

Zašto nije bilo slučajeva kod novorođenčadi, kod starih, kod ljudi s kroničnim bolestima?

Zašto nije postojalo “inkubacijsko razdoblje” za HIV u SAD?

AIDS  je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B,  sve do 1981. godine  kada je i “službeno” nastala epidemija AIDS-a.

Rukovoditelj istraživanja je bio Wolf Zmunes, Poljak  židovskog porijekla, čija je obitelj ubijena od strane nacista u holokaustu. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog, a znanstveni skup u Italiji 1969. godine koristi da bi prebjegao na Zapad. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu . Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis.

Prvo sirovo eksperimentalno cjepivo na hepatitis B testirano je na čimpanzama iz razloga što je ta životinjska vrsta jedina osjetljiva na taj virus. Kasnije je  isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva. Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.
Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo. U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.
Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladića  iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”. Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

 Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi – s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja,  sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu,  kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s