Priroda

Kada se priroda poigra bojama

” Priroda je sva od ritmova sačinjena.
Počiva u nerazmrsivosti zvukova, pevanja
igre i osvetljene slike. Vetar je tu, da
samo omeđi granice na rubovima.I da uzburka
praiskonski nemir”
PLAŽE U BOJAMA

Punalu plaža ili crna pješčana plaža (Havaji) karakteristična  je zbog  sitnog crnog  pijeska koji je  nastao uslijed  hlađenja lave koja se tuda kreće na putu ka moru. Crne plaže možemo vidjeti i u Argentini, Kaliforniji, na Tahitiju, Filipinima, Antilima i Grčkoj  ili u područjima gdje je većina stijena mafitna (magmatske stijene siromašne silicijskim mineralima a bogate željezom i magnezijom).

Bijele plaže
Plaža Hyams nalazi se u Novom Južnom Velsu u Australiji i karakteristična je po snježnoj bijeloj boji pijeska koji se sastoji od sitnih čestica čistog kvarca.

Zelene plaže
Plaža Papakolea – Havaji odlikuje se svojom maslinasto-zelenom bojom pijeska koju je uzrokovala erozija i utjecaj oceana. Lakša zrna pijeska su oprana jakim valovima za razliku od zrna olivina koja su teža i voda ih ne može isprati.
Olivin je silikatni mineral koji sadrži željezo i magnezij i sastavni je dio lave.

Roze plaže
se nalaze u područjima u blizini vrlo velikih formacija koraljnih grebena koje sadrže malene organizme crvenih  kostura, kao što su koralji i školjke.
Po završetku životnog vijeka kosturi padaju na dno oceana i postupno se smanjuju na male čestice koje se prenose do obale pomoću morskih struja gdje su miješaju s pijeskom. Roze  plaže se mogu vidjeti na Bahamima, Bermudima, Barbadosu,  Filipinima i u Škotskoj.

Ljubičasta plaža
Pfeiffer plaža (Kalifornija) svoju živopisnu ljubičastu boju pripisuje velikoj koncentraciji mangana sa okolnih brda koji se ispire na plaži. Ovisno o danu, pijesak može poprimiti različite nijanse ljubičaste boje.
Na suprotnoj strani kontinenta, planine sjeverozapadno od Long Islanda sadrže minerale (kalcij, aluminij, željezo i mangan) koji se javljaju u metamorfnim stijenama te pretvaraju obalni pijesak u ljubičastu boju.

Čokoladna plaža
Ova neobična boja čokolade je nastala erozijom plavkasto-sivog vapnenca pomiješanog sa vulkansko – sedimentnim stijenama.

Narančasta plaža
Plaže Ramla Bay na severnoj strani otoka Gozo na Malti kao i Porto Ferro na Sardiniji u Italiji imaju neobičan narančasti pijesak. Okolne stijene bogate zlatnim vapnencom i vulkanskim pepelom, u kombinaciji, daju ovu interesantnu boju.

Staklena plaža
u Fort Braggu (Kalifornija), svojevremeno je bila lokalno smetlište na kojem se u more bacao razni otpad. Milijuni komadića izlomljenog stakla uslijed djelovanja mora pretvoreni su u staklene kamenčiće.

O crvenoj plaži možete pročitati u jednom od prethodnih postova.

DUGE

nastaju prolaskom svjetlosti kroz kapljice vode.  Svjetlost se sastoji od niza boja: crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste, kao i ultraljubičaste koja je nevidljiva ljudskom oku. Boje su različitih valnih duljina: one najduže su vidljive ljudskom oku kao crvena boja, a najkraće valne duljine kao ljubičasta, s kratkim popisom drugih boja između njih. Redosljed duginih boja, gledajući od vanjskog ruba, započinje crvenom bojom. Zatim slijede  narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Ponekad se svjetlost odražava dvaput unutar kapljice, stvarajući drugu dugu odmah iznad prve, no kada se to dogodi, boje se pojave u obrnutom redoslijedu: crvena je iznutra i tako redom.

Za nastanak duge nije neophodna kiša. Može se također vidjeti u magli ili izmaglici iznad rijeke, u kapljicama koje padaju sa slapa ili iz prskalica za travnjak, tj. kada se svjetlost reflektira kroz vodu ili neki predmet poput stakla ili kristala.

Osim duga koje češće srećemo, postoje i one koje su pravi prirodni fenomeni, poput vatrenih duga  i lunarnih duga koje možemo vidjeti samo na pojedinim mjestima na Zemlji.  Lunarna ili mjesečeva duga nastaje lomom svjetlosti punog mjeseca o kapljice vode. Kako bi vidjeli lunarnu ili mjesečevu dugu, nebo mora biti vedro a mjesec pun i nisko na nebu.  S obzirom da svjetlost dolazi od površine mjeseca a ne izravno od sunčevog svjetla, spektar boja je slabije vidljiv za ljudsko pa se obično pojavljuje u bijeloj boji.

ZEMLJA SEDAM BOJA

Chamarel na jugozapadu Mauricijusa, poznatiji pod imenom Obojena zemlja je pješčani krajolik različitih i kontrastnih boja i sjenki – plave, zelene, crvene i žute koji je nastao od vulkanskih stijena i erozije pepela tokom tisućljeća.  Ako uzmete pregršt svake od sedam različitih boja te ih pomiješate zajedno, formirao bi se šareni spektar boja.

Da bi se spriječilo narušavanje izgleda ovih prekrasnih dina, u današnje vrijeme zaštićene su drvenom ogradom.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

AURORA BOREALIS

je pojava koja se javlja u blizini magnetskih zemljinih polova i manifestira se u formi magličastih pramenova svjetlosti u raznim bojama koja je kod nas dosta rijetka, međutim gotovo je uobičajena za vedrih noći u polarnim krajevima obiju Zemljinih polutki. Na sjevernoj polutki se u početku pojavljuje kao svjetlosni luk iznad sjevernog horizonta, a na južnoj polutki iznad južnog horizonta (aurora australis što znači južna zora). Polarna se svjetlost javlja znatno rjeđe u umjerenim zemljopisnim širinama a naročito je rijetka u ekvatorijalno području (aurora tropicalis).

Sjeverna polarna svjetlost dolazi od površine sunca. Nakon oluja na površini sunca, nabijene čestice u gomili jure u svemir. Neke od ovih čestica završe u zemljinom magnetskom polju u smjeru sjevernog magnetskog  pola i susreću zemlju u okruglom pojasu oko nje. Te čestice dodiruju vanjski dio atmosfere na visini od oko 100 km iznad površine zemlje.

Većina pojava sjeverne polarne svjetlosti je zelene boje, ali ponekad se mogu vidjeti tragovi ružičaste ili bijele oko rubova. Još rjeđa pojava je ljubičasta boja u sredini.  Sjeverna polarna svjetlost ponekad može imati primjese plavo-zelene boje ili u nekim drugim situacijama boja je bliža mješavini zelene i žute boje. Crvena boja sjeverne polarne svjetlosti je iznimno rijetka. Aurora može biti statična ili dinamična pojava; kad je statična, zovemo ju tihim lukom. Aktivna aurora se, s druge strane, stalno kreće i mijenja. Zavjese se sastoje od mnogo paralelnih zraka orijentiranih u skladu sa Zemljinim magnetskim poljem. Kad jedna od silnica magnetskog polja vodi do točke iznad promatrača, dolazi do pojave tzv. auroralne korone ili krune. Aurora se najčešće pojavljuje tijekom rujna i listopada te ožujka i travnja.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s